Pitanje koje najvjerojatnije neće izazvati nelagodu prosječnom vozaču jer većina vozača otprilike zna ili barem može procijeniti koliko košta "tankanje" do vrha. U vrijeme kad je gorivo bilo jeftinije, to nije bio naročito važan podatak, no danas, kad su cijene goriva značajno više i nastavljaju rasti, jasno je kako to baš i nije toliko nebitna stavka.
To je zacijelo razlog zbog kojeg kupci danas obraćaju veću pozornost na količinu goriva koju toče u vozilo. A u slučaju da je na računu ispisana veća količina od uobičajene ili očekivane, može se pojaviti određena sumnja u točnost rada mjernih uređaja agregata za istakanje goriva.
Petrol već neko vrijeme primjećuje porast slučajeva povezanih s problematikom količine natočenog goriva. Takve se sumnje najčešće javljaju kod kupaca koji u svoje vozilo toče veću količinu goriva od deklariranog volumena spremnika navedenog u podacima proizvođača vozila. Zbog toga je i tvrtka Petrol posvetila nešto veću pozornost ovom „fenomenu“ i detaljnije istražila situaciju. U nastavku ovog članka saznat ćete što je bio predmet našeg pregleda i koje smo zaključke donijeli.
Što su pokazala mjerenja?
Svi agregati za istakanje goriva koji su postavljeni na benzinskim servisima tvrtke Petrol (BS) podvrgnuti su redovitim godišnjim pregledima točnosti rada koji su propisani zakonom. Njih obavlja posebno osposobljena institucija koju je verificirala država (ovlaštenjem Zavoda za mjeriteljstvo RS). Obavljanje navedenog pregleda potvrđuje se posebnom naljepnicom s unutrašnje strane kućišta agregata za istakanje goriva uz oznaku godine valjanosti.
Uz redovne, svake se godine obavi desetak izvanrednih pregleda, najčešće u slučaju kupčeve sumnje, tj. kupčeve pritužbe. Sa zadovoljstvom možemo utvrditi da nijedan od navedenih pregleda nije ukazao na odstupanja od okvira tolerancije. Štoviše, svi su pregledi točnosti uređaja za mjerenje volumena istočenog goriva pokazali visoku točnost navedenih uređaja.
Koji je onda razlog točenja različitih količina goriva u vozilo pri jednakom početnom stanju?
Čvrsto uvjereni u pouzdanost i točnost mjernih uređaja na svojim benzinskim crpkama odlučili smo provjeriti kolika je stvarna zapremina posude spremnika na nasumično odabranom vozilu. Najviše su nas zanimala moguća odstupanja od zapremine navedene u proizvođačevim uputama. Ona je uvijek navedena u uputama za upotrebu vozila. Podatak se gdjekad navodi kao „približna zapremina“ spremnika, no ne navodi se kolika mogu biti moguća odstupanja.
Donijeli smo sljedeće zaključke:
- u spremnik je pod određenim uvjetima i pri potpuno istom početnom stanju moguće natočiti razmjerno dosta različite količine goriva,
- pri „deaktivaciji“ posebnog tlačnog ventila koji regulira ventilaciju spremnika, u potonji je moguće natočiti značajno veću količinu goriva od one koju navodi proizvođač vozila.
Jasno, zanimalo nas je koji su razlozi i uvjeti u kojima nastaju navedene razlike.
Ključno saznanje: razlog se krije u konfiguraciji i izvedbi sustava spremnika za gorivo na vozilu.
Kako bismo napunili spremnik bez poteškoća, mora biti primjereno ventiliran. U njemu se nalazi zrak, a ulazno gorivo također može sadržavati hlapljive sastavnice koje pri točenju prelaze u plinovito stanje (naftna para) te se u prostoru iznad razine goriva miješaju sa zrakom u spremniku. Nekad se ova mješavina zraka i para goriva slobodno ispuštala u okoliš. Budući da tako „obogaćena“ mješavina onečišćuje okoliš, danas je većina vozila opremljena posebnim tlačnim ventilom koji regulira emisije u okoliš. Ovaj je ventil najčešće ugrađen na kraju ventilacijske cijevi spremnika, koja je u pravilu smještena u kućište otvora za točenje goriva. Moderni pištolji za točenje goriva na agregatima napravljeni su tako da pri točenju novog goriva presreću oslobođenu paru iz spremnika te je kroz posebnu cijev vode natrag u podzemni spremnik benzinskog servisa. Tako se značajno smanjuju emisije naftnih para u okoliš.
Što se pri točenju novog goriva više približavamo stanju „punog“ spremnika, to se više povećava zasićenost zraka naftnim parama iz spremnika. Posljedica je toga povećan tlak para. Nakon što dosegne određenu vrijednost, tlačni ventil to prepoznaje i zatvara ventilacijski vod. Zbog toga dio zraka zasićen naftnim parama ostaje „ukliješten“ u prostoru spremnika. To je ujedno razlog zašto nije moguće fizički napuniti spremnik pri uobičajenom točenju. Nakon što tlačni ventil zapriječi izlaz zraka iz spremnika, razina goriva u cijevi za punjenje naglo se diže i tako pokreće automatiku na pištolju za točenje goriva koji zaustavlja dotok goriva. Time se onemogućava točenje goriva jer je spremnik „naizgled“ pun. Kao što smo već napomenuli, spremnik nije isključivo ispunjen gorivom jer dio zapremine ispunjava mješavina zraka i naftnih para. Ako biste u tom trenutku deaktivirali tlačni ventil i ispustili zrak iz spremnika, odjednom bi se oslobodio dodatan prostor u koji biste mogli natočiti dodatnu količinu goriva. Ispitivanja su u više navrata nedvojbeno dokazala da se na ovaj način može natočiti čak 20 % i više goriva u odnosu na uobičajeno točenje, tj. volumen spremnika koji je naveden u podacima proizvođača vozila (vidi opis praktičnog ispitivanja).
| Slika 1: Nastavak tlačnog ventila za ventilaciju u kućištu otvora za točenje goriva (vozilo VW Polo) |
Kako uopće »deaktivirati« tlačni ventil? Kod nekih je vozila to vrlo jednostavno – pritiskom posebnog nastavka (gumba) u kućištu otvora za točenje goriva na vozilu. To možete učiniti i sasvim nesvjesno, tj. nenamjerno ako ga pri točenju goriva pritisnete nastavkom pištolja za točenje goriva. Do toga može dovesti pokvareni ili neispravni tlačni ventil. U svim navedenim slučajevima doživjet ćete ono što su već doživjeli neki naši kupci koji su na taj način u spremnik natočili veću količinu goriva od uobičajene ili znatno veću od one koja je navedena u proizvođačevim uputama. Naravno, kolika će biti razlika ovisi o tome kad ste i kako „utjecali“ na tlačni ventil.
Razlika će biti manja ako ste ga deaktivirali samo na trenutak tijekom točenja. Ako ste ga ostavili u otvorenom stanju tijekom većeg dijela točenja ili ste ga pritisnuli nakon što ste završili točenje, moći ćete potpuno ispuniti zapreminu spremnika. U tom ćete slučaju moći natočiti čak 20 % ili nešto veću količinu goriva od one koja je službeno navedena u proizvođačevim uputama.
Gore navedeni zaključak nije nov jer su određeni servisi prethodno zaključili i potvrdili da je u spremnik moguće natočiti veću količinu goriva od one koja je službeno navedena. Unatoč svemu, još jednom smo se sami htjeli uvjeriti u isto, zbog čega smo odlučili provesti praktično ispitivanje. Tijek, uvjeti i rezultati ispitivanja navedeni su u nastavku teksta.
Uz navedene postoje još neki drugi razlozi koji mogu stvoriti razlike pri točenjima koja se izvršavaju u naizgled jednakom početnom stanju. Njihov utjecaj na konačnu količinu nešto je manji, ali ne i zanemariv.
Posebni uvjeti koji također mogu utjecati na količinu natočenog goriva
Brzina točenja goriva: Ovisi o snazi i tehničkoj izvedbi agregata i pištolja za točenje goriva, ali i od izvršitelja punjenja (kupca). Pištolji za točenje goriva imaju najčešće nekoliko stupnjeva zaključavanja, što vam omogućuje da sami podesite protok. U slučaju manjeg protoka zrak se brže i u većoj mjeri odvaja iz spremnika kroz otvor za točenje goriva, zbog čega se tlačni ventil pokreće kasnije te možemo natočiti veću količinu goriva u spremnik i obrnuto.
Odvajanje zraka iz goriva: U ovu su svrhu automati za točenje goriva opremljeni posebnim odvajačem (separatorom) zraka, zbog čega gorivo ne sadrži zrak na pištolju za točenje goriva. Pri točenju u spremnik vozila dio zraka iz okoline miješa se s gorivom (pjenjenje). Tomu su posebno sklona dizelska goriva.
Zrak koji ostane ukliješten u gorivu ispunjava određeni prostor pa možemo natočiti manju količinu goriva u spremnik. Suvremenija i kvalitetnija dizelska goriva sadrže posebne dodatke za brže odvajanje zraka (manje pjenjenja), što utječe na količinu natočenog goriva, ali i vrijeme točenja goriva. Sva goriva tvrtke Petrol sadrže taj dodatak.
Temperatura goriva: Temperatura mijenja gustoću goriva. Zbog toga se zapremina goriva povećava na višim temperaturama i obrnuto. Ohlađenija goriva mogu se natočiti u spremnik i obrnuto. NAPOEMENA: Nužno je obratiti posebnu pozornost na ovo svojstvo goriva. U slučaju da je spremnik fizički prepunjen i izložen visokoj temperaturi, zbog povećanog volumena može doći do curenja goriva iz vozila, što povećava rizik od požara.
Opis praktičnog ispitivanja i zaključci:
Datum ispitivanja: lipanj 2008.
Vozilo: VW Polo 1.1, s benzinskim motorom, 1998. godište, zapremina spremnika prema servisnoj knjižici – oko 45 litara.
Tijek ispitivanja: Vozilom u kojem je ostalo oko 1/3 goriva prema mjeraču razine goriva odvezli smo se do najbližeg BS-a tvrtke Petrol (BS Zalog) i napunili spremnik do vrha. Vozilo je opremljeno posebnim tlačnim ventilom na ventilacijskom vodu čiji nastavak doseže kućište otvora za točenje goriva (vidi sliku 1). Namjernim pritiskom nastavka nakon točenja deaktivirali smo ventil kako bismo mogli natočiti najveću moguću količinu goriva u spremnik (primjer na slici 3).
Vozilom smo se zatim odvezli do 6 km udaljene automehaničarske radionice u kojoj smo ispraznili pa ponovno napunili spremnik i pritom odmah izmjerili količinu. Za potrebe mjerenja upotrebljavali smo mjerne posude (etalon) zapremine 50 i 10 litara u vlasništvu tvrtke Petrol Tehnologija d.o.o. Radi se o službeno baždarenim potvrđenim mjernim posudama koje se upotrebljavaju isključivo za nadzor količina.
| Slika 2: tanje goriva u spremniku napunjenom pod uobičajenim uvjetima. Zbog povećanog tlaka para tlačni ventil zatvara se i zaustavlja ventilaciju prije nego što razina goriva dosegne vrh spremnika. Povratni udar goriva u cijev za točenje goriva pokreće automatiku na pištolju za točenje goriva, čime se zaustavlja točenje. Iako je spremnik naizgled pun i više nije moguće točiti gorivo, dio prostora u njemu i dalje ostaje neispunjen gorivom. |
Iz spremnika vozila najprije smo istočili sve gorivo u etalonskoj posudi. Istakanje smo izvršili pokretanjem pumpe za gorivo na vozilu koja je ugrađena u sam spremnik i preusmjeravanjem toka goriva u pripremljene posude. Tako smo ispumpali gorivo do razine na kojoj bi motor prestao raditi zbog nedostataka goriva, a u spremniku bi ostala tek minimalna količina goriva. Preciznim očitavanjem količina na mjernim posudama istočili smo 54 litara goriva (!) iz vozila. To je bio prvi dokaz da je stvarna zapremina sustava spremnika na vozilu znatno veća od službeno deklarirane (45 litara).
| Slika 3: Stanje goriva u spremniku kad „deaktiviramo“ i ostavimo otvorenim tlačni ventil (nesvjesno ili nenamjerno zbog kvara ili neispravnog rada ventila ili pak namjerno). Ulazno gorivo sada može potpuno izgurati zrak i naftne pare iz spremnika koji je moguće fizički napuniti do vrha. Količina goriva koju spremnik zaprimi na ovaj način time je znatno veća (čak 20 % i više od količine koja je navedena u proizvođačevim uputama). |
Zatim smo vraćanjem goriva natrag u spremnik htjeli provjeriti količinu goriva koju može zaprimiti pod uobičajenim uvjetima točenja (bez deaktivacije ventilacijskog tlačnog ventila – primjer na slici 2). Istočeno gorivo ponovno smo natočili u spremnik preko otvora za točenje goriva po sustavu slobodnog pada. Na taj smo način uspjeli u njega uliti 46,3 litre goriva, što je u skladu s proizvođačevim podacima (oko 45 litara). Zatim smo ponovno ručno deaktivirali tlačni ventil ventilacije, čime smo oslobodili dodatni prostor u spremniku kako bismo mogli nastaviti točenje. Na taj smo način mogli natočiti ostatak istočenog goriva (ukupno 54 litre), uključujući dodatnih 0,6 litara novog goriva. Nakon deaktivacije ventila natočili smo 54,6 litara (!) goriva u vozilo, što je nedvojbeno potvrdilo našu tvrdnju da se pod određenim uvjetima u vozilo može natočiti znatno veća količina goriva od one koju navodi proizvođač.
Osim opisanog ispitivanja proveli smo još nekoliko praktičnih ispitivanja na vozilima različitih modela (Audi 6 TD, Škoda Fabia 1.4, Renault Megan itd.). Sva su navedena ispitivanja potvrdila naše navode da vozila pod različitim uvjetima točenja mogu zaprimiti različite količine goriva koje mogu znatno nadmašiti deklariranu zapreminu spremnika.